Arnold-Chiari sindrom rijetka je genetska malformacija u kojoj je ugrožen središnji živčani sustav i može rezultirati poteškoćama u ravnoteži, gubitkom motoričke koordinacije i problemima s vidom.
Ova malformacija je češća kod žena i obično se javlja tijekom razvoja fetusa, u kojem se, iz nepoznatog razloga, neispravno razvija mozak, koji je dio mozga odgovoran za ravnotežu. Prema razvoju mozga, Arnold-Chiarijev sindrom može se svrstati u četiri vrste:
- Chiari I: Najčešći je i najčešći tip djece i događa se kada se mozak proširi do otvora na dnu lubanje, zvanog foramen magnum, gdje bi normalno trebao prolaziti samo leđna moždina; Chiari II: Događa se kada se mozak osim mozga proširi i na foramen magnum. Ova vrsta malformacije češća je kod djece sa spina bifidom, što odgovara neuspjehu u razvoju leđne moždine i strukturama koje je štite. Saznajte više o spina bifida; Chiari III: Događa se kada mozak i stabljika mozga, osim što se šire u foramen magnum, dođu do leđne moždine, a ta je malformacija najozbiljnija, iako je rijetka; Chiari IV: Ova je vrsta također rijetka i nespojiva sa životom te se događa kada nema razvoja ili kada postoji nepotpuni razvoj moždanog mozga.
Dijagnoza se postavlja na temelju slikovnih pregleda, poput magnetske rezonancije ili računalne tomografije, te neuroloških pregleda, u kojima liječnik provodi testove za procjenu motoričkih i senzornih sposobnosti osobe, uz uravnoteženje.
Glavni simptomi
Neka djeca koja su rođena s ovom malformacijom možda ne pokazuju simptome ili su prisutna kad dođu u adolescenciju ili odraslu dob, što je češća pojava od 30. godine života. Simptomi se razlikuju o stupnju zahvaćenosti živčanog sustava, a mogu biti:
- Bol u grliću maternice; Mišićna slabost; Poteškoća u ravnoteži; Promjena koordinacije; Gubitak osjeta i ukočenost; Promjena vida; Vrtoglavica; Povećani broj otkucaja srca.
Ova malformacija je češća tijekom razvoja fetusa, ali može se dogoditi, rjeđe, u odrasloj dobi zbog situacija koje mogu smanjiti količinu cerebrospinalne tekućine, poput infekcija, udaraca u glavu ili izloženosti otrovnim tvarima.
Dijagnoza neurologa temelji se na simptomima koje je osoba prijavila, neurološkim pregledima koji omogućuju procjenu refleksa, ravnotežu i koordinaciju, te analizu računalne tomografije ili snimanja magnetskom rezonancom.
Kako se provodi tretman
Liječenje se provodi prema simptomima i njihovoj ozbiljnosti te ima za cilj ublažiti simptome i spriječiti napredovanje bolesti. Ako nema simptoma, obično nema potrebe za liječenjem. U nekim slučajevima, međutim, neurolog, kao što je Ibuprofen, može preporučiti uporabu lijekova za ublažavanje boli.
Kada se simptomi pojave i jači, što ometa kvalitetu života osobe, neurolog može preporučiti kirurški postupak koji se provodi pod općom anestezijom, kako bi se dekomprimirala leđna moždina i omogućila cirkulacija tekućine cerebrospinalne tekućine. Pored toga, neurolog može preporučiti fizikalnu terapiju ili radnu terapiju za poboljšanje motoričke koordinacije, govora i koordinacije.
