Marasmus je jedna od vrsta proteinsko-energetske neuhranjenosti koju karakterizira veliki gubitak težine i gubitka mišića te generalizirani gubitak masnoće koji može negativno utjecati na rast.
Ovu vrstu pothranjenosti karakterizira primarni nedostatak ugljikohidrata i masti, što prisiljava tijelo da troši bjelančevine za stvaranje energije, što dovodi do gubitka težine i gubitka mišića, a na taj način karakterizira opću pothranjenost. Pogledajte koje su opasnosti od pothranjenosti.
Proteinsko-energetska neuhranjenost uobičajena je kod djece u dobi od 6 do 24 mjeseca koja žive u nerazvijenim zemljama u kojima je hrana oskudna. Osim socioekonomskog čimbenika, na marazus mogu utjecati rano odvikavanje, neadekvatni unos hrane i loši zdravstveni uvjeti.
Znakovi i simptomi marazma
Djeca s marazmom pokazuju znakove i simptome karakteristične za ovu vrstu pothranjenosti, kao što su:
- Odsutnost potkožne masti; Generalizirani gubitak mišića, na primjer, omogućava vizualizaciju kostiju; Uske kukove u odnosu na prsa; Promjena rasta; Težina znatno ispod preporučene za dob; Slabost; Umor; Vrtoglavica; Konstantna glad; Proljev i povraćanje; Povećanje koncentracije kortizola, što dijete čini raspoloženim.
Dijagnoza marazma postavlja se procjenom kliničkih znakova i simptoma, a osim toga mogu se zatražiti laboratorijski testovi i drugi koji omogućuju potvrdu dijagnoze, poput BMI, mjerenja perimetra glave i ruku i provjere nabora kože.
Koja je razlika između marazma i Kwashiorkora?
Poput marazma, kwashiorkor je vrsta proteinsko-energetske neuhranjenosti, no karakterizira ga ekstremni nedostatak proteina koji dovodi do simptoma kao što su edemi, suha koža, gubitak kose, usporavanje rasta, nadimanje u trbuhu i hepatomegalija, tj., povećana jetra.
Kako se provodi tretman
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), liječenje neuhranjenosti, uključujući marasmus, vrši se u fazama s ciljem da se postupno poveća količina unesenih kalorija kako bi se spriječile promjene crijeva, na primjer:
- Stabilizacija, gdje se hrana unosi postupno s ciljem da se ponove metaboličke promjene; Rehabilitacija, u kojoj je dijete već stabilnije, a samim tim i hranjenje se intenzivira tako da dolazi do oporavka kilograma i stimulacije rasta; Praćenje u kojem se dijete povremeno prati kako bi se spriječio povratak i osigurao kontinuitet liječenja.
Pored toga, važno je voditi rodbinu ili skrbnika djeteta o načinu na koji se liječenje provodi i kako dijete treba hraniti, na primjer, uz navođenje znakova mogućeg recidiva. Saznajte više o pothranjenosti i načinu liječenja.
