- Kako prepoznati sindrom
- Glavni zvukovi koji uzrokuju misofoniju
- Kako se provodi tretman
- 1. Trening terapija za misofoniju
- 2. Psihološka terapija
- 3. Uporaba uređaja za zaštitu sluha
- 4. Ostale terapije
Mizofonija je stanje u kojem osoba snažno i negativno reagira na male zvukove koje većina ljudi ne primijeti ili im da smisao, poput na primjer zvuka žvakanja, kašljanja ili jednostavnog pročišćavanja grla.
Ovi zvukovi mogu ostaviti osobu osjećajući se vrlo nelagodno, tjeskobno i spremno je napustiti onoga tko stvara zvuk, čak i ako se to događa tijekom svakodnevnih svakodnevnih aktivnosti. Iako osoba može prepoznati da ima neku vrstu gađenja prema tim zvukovima, obično se ne može tako osjećati, zbog čega sindrom nalikuje fobiji.
Ovi se simptomi obično počinju pojavljivati u djetinjstvu, otprilike od 9 do 13 godina, a održavaju se u odrasloj dobi, međutim, psihološka terapija može biti tehnika koja može pomoći osobi da bolje podnese neke zvukove.
Kako prepoznati sindrom
Iako još uvijek ne postoji test koji bi mogao dijagnosticirati mizofoniju, neki od najčešćih znakova osoba s ovim stanjem pojavljuju se nakon specifičnog zvuka i uključuju:
- Uznemirenost; Bježanje od mjesta buke; Izbjegavanje nekih aktivnosti zbog malih buka, poput ne izlaska da jedu kako ne bi ljudi čuli žvakanje; Prereagiranja na jednostavnu buku; Uvredljivo tražite da zaustavi buku.
Ova vrsta ponašanja također može ometati odnose s najbližim ljudima jer se neki zvukovi, poput kašljanja ili kihanja, ne mogu izbjeći i, prema tome, osoba s misofonijom može početi izbjegavati biti s nekom obitelji ili prijateljima koji to čine zvuči češće.
Pored toga, i premda je to rijetkost, mogu se pojaviti i fizički simptomi poput povećane brzine otkucaja srca, glavobolje, stomačnih problema ili bolova u čeljusti.
Glavni zvukovi koji uzrokuju misofoniju
Neki od najčešćih zvukova koji pokreću nastanak negativnih osjećaja vezanih uz mizofoniju su:
- Zvuci uzrokovani ustima: pijenje, žvakanje, burping, ljubljenje, zijevanje ili pranje zuba; Zvukovi koji dišu: hrkanje, kihanje ili piskanje; Zvukovi povezani s glasom: šapat, nazalni glas ili opetovana upotreba riječi; Zvukovi okoline: tipke na tipkovnici, televizija uključena, struganje stranica ili otkucavanje sata; Zvukovi životinja: lajanje pasa, leteće ptice ili pijenje životinja;
Neki ljudi simptome doživljavaju samo kad čuju jedan od tih zvukova, ali postoje i slučajevi kada je teško podnijeti više od jednog zvuka i, stoga, postoji beskrajan popis zvukova koji mogu uzrokovati misofoniju.
Kako se provodi tretman
Još uvijek ne postoji specifično liječenje misofonije i, stoga, stanje nema lijeka. Međutim, postoje neke terapije koje mogu pomoći osobi da lakše podnese zvukove te na taj način spriječe osobu da sudjeluje u svakodnevnim svakodnevnim aktivnostima:
1. Trening terapija za misofoniju
Ovo je vrsta terapije koju su iskusili ljudi koji pate od misofonije i koja se može učiniti uz pomoć psihologa. Ovaj trening sastoji se od pomoći osobi da se usredotoči na ugodan zvuk, kako bi se izbjegao neugodan zvuk koji se nalazi u okolini.
Tako se u prvoj fazi osoba može potaknuti da sluša glazbu za vrijeme obroka ili tijekom drugih situacija koje obično izazivaju pogrešnu reakciju, pokušavajući se usredotočiti na glazbu i izbjegavajući razmišljati o neugodnom zvuku. Vremenom se ta tehnika prilagođava sve dok se glazba ne ukloni i osoba prestane usredotočiti svoju pažnju na zvuk koji je izazvao misofoniju.
2. Psihološka terapija
U nekim slučajevima neugodni osjećaj uzrokovan određenim zvukom može biti povezan s nekim prošlim iskustvom te osobe. U tim slučajevima psihološka terapija s psihologom može biti izvrstan alat za pokušaj razumijevanja onoga što je u nastanku sindroma i pokušavanja da se riješi promjena ili, barem, ublaži reakciju na neugodne zvukove.
3. Uporaba uređaja za zaštitu sluha
Ovo mora biti posljednja isprobana tehnika i, stoga, ona se više koristi u ekstremnim slučajevima kada osoba, čak i nakon isprobavanja drugih oblika liječenja, i dalje bude vrlo odbijana od strane dotičnog zvuka. Sastoji se od korištenja uređaja koji smanjuje zvukove okoline, tako da osoba ne može čuti zvuk koji uzrokuje misofoniju. Međutim, ovo nije najbolja opcija liječenja, jer može ometati sposobnost druženja s drugim ljudima.
Kad god se koristi ova vrsta liječenja, preporučljivo je obavljati psihoterapijske sesije tako da se u isto vrijeme rade i problemi vezani za misofoniju kako bi se smanjila potreba za korištenjem ovih uređaja.
4. Ostale terapije
Uz već predstavljeno, u nekim slučajevima psiholog može navesti i druge tehnike koje pomažu u opuštanju i koje mogu dovesti osobu da se bolje prilagodi neugodnim zvukovima. Te tehnike uključuju, na primjer, hipnozu, neuro- biofeedback , meditaciju ili pažljivost , koji se mogu koristiti sami ili u kombinaciji s gore navedenim tehnikama.
