Psihoanaliza je vrsta psihoterapije koju je razvio poznati liječnik Sigmund Freud, a koja pomaže ljudima da bolje razumiju svoje osjećaje i osjećaje, kao i pomaže u prepoznavanju kako nesvjesno utječe na dnevne misli i postupke.
Psiholog ili psihijatar može koristiti ovu vrstu pristupa kako bi pomogao u liječenju osoba koje pate od tjeskobe, depresije i drugih vrsta poremećaja. Međutim, psihoanalizu može izvesti i svatko tko želi razumjeti svoja osobna iskustva, koji imaju problema u vezi ili imaju poteškoće u koncentraciji.
Sesije psihoanalize mogu se obavljati kod odraslih, tinejdžera i djece, pojedinačno ili u skupinama, i traju u prosjeku 45 minuta, ovisno o terapeutu. Prije početka sesije važno je potražiti obučene stručnjake kako bi rezultati bili pozitivni i zadovoljavajući.
Kako se to radi
Sesije terapije psihoanalizom održavaju se u ordinaciji ili klinici terapeuta ili psihoanalitičara, koji može biti psiholog ili psihijatar, i traju u prosjeku 45 minuta. Učestalost i broj sesija određuje terapeut, ovisno o svakoj osobi.
Tijekom seanse osoba legne na kauč, zove se kauč i započinje razgovor o osjećajima, ponašanju, sukobima i ne uspostavlja kontakt očima s terapeutom, tako da se ne srami reći što osjeća. Kao i kod drugih vrsta psihoterapije, kad osoba govori, terapeut će potražiti izvor psihičkih problema i pomoći osobi da traži načine kako se riješiti tih problema. Pogledajte više o glavnim vrstama psihoterapije.
U psihoanalizi osoba može govoriti što god joj padne na pamet, bez ikakvih ograničenja i ne treba se baviti osjećajem krivnje ili srama, jer će na taj način terapeut moći pomoći u traženju odgovora na trenutne probleme i informacije date su uvijek čuvane u tajnosti.
Čemu služi
Kroz psihoanalizu osoba može steći znanje iz nesvjesnog dijela svog uma, a to može pomoći u razumijevanju osjećaja, emocija i unutarnjih sukoba. Dakle, ova vrsta terapije može biti indicirana svima koji žele spoznati sebe i koji žele razumjeti zašto osjeća određene emocije.
Terapeut, kada razgovara s osobom, može pomoći u prepoznavanju uzroka koji dovode do pojave simptoma anksioznosti, depresije i nekih vrsta poremećaja. Međutim, bez obzira na uspješnost psihoanalize, važno je slijediti preporuke psihijatra, jer je za liječenje često potrebno koristiti lijekove.
Pored toga, drugi problemi kojima psihoanaliza može pomoći u rješavanju uključuju osjećaje izolacije, jake promjene raspoloženja, nisko samopoštovanje, seksualne poteškoće, neprestanu nesretnost, sukobe među ljudima, poteškoće u koncentraciji, pretjeranu brigu i samouništavajuće ponašanje, poput korištenja alkohol ili droge.
Psihoanalitičke metode liječenja
Psihoanaliza ima različite pristupe i tehnike koje će biti naznačene prema preporukama terapeuta, ovisno o potrebama svake osobe. Te tehnike mogu biti:
- Psihodinamika: to je tehnika koja se koristi kod odraslih, gdje terapeut sjedi prema osobi. Često su vaši ciljevi više usredotočeni na rješavanje određene vrste problema poput depresije i anksioznosti; Psihodrama: koristi se i kod odraslih i sastoji se od formiranja izmišljene scene slične nekom stvarnom događaju u životu osobe, kao što je na primjer svađa. Terapeut analizira postupke osobe kako bi razumio njegove osjećaje i misli; Dijete: tehnika koja se koristi kod djece i adolescenata sa specifičnim problemima, poput depresije, nesanice, ekstremne agresije, opsesivnog razmišljanja, poteškoća s učenjem i poremećaja prehrane; Parovi: služi za razumijevanje dinamike odnosa među parovima, pomaže u oslobađanju napetosti i pomaže u traženju rješenja sukoba; Psihoanalitičke skupine: to je kada terapeut pomaže grupi ljudi da zajedno razumiju njihove emocije, podržavajući jedni druge.
Psihoanaliza se koristi za identificiranje i liječenje mnogih problema i stanja te koristi mnogo različitih tehnika. Iako to može biti dug proces, psihoterapija psihoanalizom pogoduje liječenju različitih zdravstvenih stanja, poput depresije i tjeskobe i pomaže ljudima da žive bolje sa sobom i drugima, bez obzira na korištenu tehniku.
Riječi koje liječnik može upotrijebiti
Da bi pomogao osobi da razumije osjećaje i osjećaje, terapeut može upotrijebiti neke riječi koje se široko koriste u ovoj vrsti psihoterapije, kao što su:
- Nesvjesno: to je dio uma koji se ne prepoznaje kroz svakodnevne misli, oni su skriveni osjećaji i da osoba ne zna da ih ima; Dječija iskustva: to su situacije koje su se dogodile tijekom djetinjstva, poput želja i strahova koji se tada nisu riješili i koji stvaraju sukobe u odrasloj dobi; Značenje snova: koristi se za razumijevanje neprepoznatih želja i maštarija kada se osoba budi, a ti snovi često izražavaju nesvjesna značenja; Ego, id i superego: ego je dio uma koji pobija akcije i osjećaje, id je dio u kojem su sjećanja nesvjesnog, a superego savjest.
Iako postoje specifične tehnike psihoanalize, svaki terapeut može koristiti različite pristupe, ovisno o svakoj osobi i ciljevima koje želi postići.
