Skupina znanstvenika povezana s Nacionalnim nanotehnološkim laboratorijem, smještenim u Campinasu u državi São Paulo, provela je studiju u kojoj je mala riba vrste Danio rerio, popularno poznata kao riba paulistinha, ili zebra, prvi put korištena za testiranje tipa nanočestica, koja se može primijeniti u dijagnostici i liječenju bolesti, poput raka, na primjer.
Znanstvenici u ovoj studiji uveli su nanočestica u vodu u kojoj živi zebra riba, a zatim su analizirali rezultate, gledajući kako ta tvar utječe na funkcioniranje ribljeg tijela. Zatim, uočeno je da te nanočestice nisu toksične, jer su mogle ući u interakciju unutar ribe, a da pritom nisu napravile nikakvu štetu, to znači da je ta tvar kompatibilna sa živim organizmom i da će se u budućnosti moći primjenjivati na ljudima.
Kako je napravljena studija
Znanstvenici odgovorni za studiju smjestili su vrstu nanočestica, napravljenu od željezovog oksida i drugih kemijskih elemenata, u vodu u kojoj živi vrsta ribe, poznata kao zebra riba, s genetskim karakteristikama vrlo sličnim onima koje nalazimo u ljudima. Ova vrsta ribe ima prozirnu membranu i kratak reprodukcijski ciklus, što je olakšalo analizu učinaka magnetskih i fotoluminiscentnih nanočestica, odnosno koje emitiraju svjetlosno zračenje u organizmu ovih životinja.
Da bi analizirali je li nanočestica toksična za ribe, znanstvenici su istraživali biorazdijeljenost ove tvari koristeći slike vrlo specifične vrste rendgenskih zraka provedenih u National Synchrotron Light Laboratory i kemijskim preslikavanjem nanočestica provjerili da nema oštećenja ribe zebre., Na taj način nanočestice ne uzrokuju malformacije, oticanje ili bilo kakav problem koji bi se pokazao učinkovitim u organizmu ove ribe, baš kao što može biti učinkovit u ljudskom organizmu.
Što je istraživanje otkrilo
Osim što su pokazali da su nanočestice netoksične, rezultati istraživanja otkrili su da se apsorpcija nanočestica dogodila uglavnom oralnim izlaganjem, a ne putem kože, što može biti obećavajući put za buduću primjenu nanočestica za oralnu primjenu kod ljudi. humane, posebno nanočestice s optičkim i magnetskim svojstvima, koje se mogu upotrijebiti u dijagnostici, probiranju, obilježavanju i liječenju raka.
Nadalje, ove se tvari mogu koristiti i u raznim situacijama, poput poboljšanja okoliša, pomažu u odvajanju zagađivača prisutnih u zraku, smanjujući broj slučajeva respiratornih bolesti i nekih vrsta raka.
Koji je sljedeći korak
Znanstvenici koji su proveli ovo istraživanje nadaju se da će sljedeća istraživanja imati naprednije rezultate, jer planiraju koristiti modernije instrumente za analizu utjecaja nanočestica na ribu, pomoću Siriusa, laboratorija koji bilježi specifičnu svjetlost nanočestica. S ovom novom laboratorijom, očekuje se da se eksperimenti mogu izvoditi za manje vremena, s većom kvalitetom i količinom odgovora.
