- Fizioterapija za pubalgiju
- Kirurgija za pubalgiju
- Alternativno liječenje pubalgije
- Znakovi poboljšanja pubalgije
- Znakovi pogoršanja pubalgije
Liječenje pubalgije, što je kronični problem koji pogađa mnoge sportaše, poput nogometaša, trkača ili hokejaša, trebao bi voditi ortoped, a obično se provodi s odmaranjem i nanošenjem hladnih kompresa u prepone 7 sati. do 10 dana.
Osim toga, u tim prvim danima liječnik može propisati i unos protuupalnih lijekova, poput Ibuprofena ili Diklofenaka, radi ublažavanja boli i smanjenja oteklina u zahvaćenom području.
Nakon 2 tjedna treba započeti fizikalnu terapiju, a u najtežim slučajevima može biti potrebna operacija za liječenje pubalgije.
Fizioterapija za pubalgiju
Fizioterapeutski tretman za pubalgiju treba započeti tek brzo i traje oko 6 do 8 tjedana kada je bol započela prije malo vremena, ali može proći i 3 do 9 mjeseci kada je bol nastala davno.
Normalno, tijekom sesija fizioterapije za pubalgiju, pacijent izvodi vježbe koje pomažu u jačanju mišića trbuha i bedara, čineći liječenje bržim. Provjerite kako se liječenje provodi u fizioterapiji.
Kirurgija za pubalgiju
Operacija Pubalgija koristi se samo u najtežim slučajevima, kada se problem ne liječi samo primjenom fizikalne terapije. U tim slučajevima ortoped izvodi operaciju kako bi mišiće u regiji ojačao, sprečavajući pojavu novih ingvinalnih kila.
Nakon operacije zbog pubalgije, liječnik će uputiti pacijenta u plan oporavka, tako da se može vratiti u sportske aktivnosti za otprilike 6 do 12 tjedana.
Alternativno liječenje pubalgije
Prirodni tretman za pubalgiju treba koristiti samo kao nadopunu medicinskom tretmanu, a može se izvoditi akupunkturom za ublažavanje boli i homeopatskim lijekovima, poput Homeoflana, na primjer, za smanjenje oticanja.
Znakovi poboljšanja pubalgije
Znakovi poboljšanja pubalgije mogu potrajati i do mjesec dana, a uključuju ublažavanje boli, smanjeno oticanje u preponama i jednostavnost pomicanja nogu na zahvaćenoj strani.
Znakovi pogoršanja pubalgije
Znakovi pogoršanja pojavljuju se uglavnom kod sportaša koji su imali ozbiljnu ozljedu koja je uzrokovala pubalgiju i obično uključuju pojačanu bol i oticanje, kao i poteškoće u hodanju ili pravljenju malih pokreta s nogom.
