Noćna sljepoća, znanstveno poznata kao niktalopija, poteškoće je vidjeti u okruženju sa slabim svjetlom, kao što se događa noću, kada je najmračnije. Međutim, ljudi s ovim poremećajem mogu imati potpuno normalan vid tijekom dana.
No, noćna sljepoća nije bolest, već simptom ili komplikacija drugog problema, poput kseroftalmije, katarakte, glaukoma ili dijabetičke retinopatije. Zbog toga je uvijek važno konzultirati oftalmologa radi procjene prisutnosti druge očne bolesti i započinjati odgovarajuće liječenje.
Dakle, noćna sljepoća je izlječiva, ovisno o njezinu uzroku, posebno kada se brzo započne s liječenjem i s pravim uzrokom.
Simptomi i glavni uzroci
Glavni simptom noćne sljepoće je teškoća vidjeti u mračnom okruženju, pogotovo kad prelazi iz svijetlog okruženja u tamnije, kao što je to slučaj, primjerice, prilikom ulaska u kuću ili zalaska sunca. Stoga bi osobe sa netretiranom noćnom sljepoćom trebale izbjegavati vožnju krajem dana ili tijekom noći, kako bi osigurale svoju sigurnost.
Ova poteškoća u gledanju događa se kada se snizi nivo pigmenta u mrežnici receptora, poznat kao rodopsin, što utječe na sposobnost oka da obrađuje predmete pri slabom svjetlu.
Na ove receptore obično utječe nedostatak vitamina A, koji uzrokuje kseroftalmiju, ali oni se mogu izmijeniti i u slučaju drugih očnih bolesti poput glaukoma, retinopatije, miopije ili pigmentoze retinitisa.
Saznajte više o tome kako prepoznati i liječiti kseroftalmiju.
Kako se provodi tretman
Liječenje noćne sljepoće ovisi o uzroku koji uzrokuje promjene na mrežnici receptora. Stoga neke od najčešće korištenih tehnika uključuju:
- Naočale i kontaktne leće: koriste se posebno u slučaju kratkovidnosti za poboljšanje vida; Kapi za oči: omogućuju kontrolu pritiska u oku u slučaju glaukoma, poboljšavajući simptome; Dodaci vitaminu A: preporučuju se u slučajevima kseroftalmije zbog nedostatka vitamina A; Kirurgija: široko koristi za liječenje katarakte u starijih osoba i poboljšanje vida.
Osim toga, ako se utvrdi bilo koja druga bolest mrežnice, liječnik može naložiti više testova poput optičke tomografije ili ultrazvuka kako bi potvrdio prilagodbu liječenja, što može potrajati duže.
