Kemijska ovisnost definira se kao bolest koju karakterizira zlouporaba psihoaktivnih tvari, odnosno tvari koje mogu izazvati promjene u mentalnom stanju osobe, poput kokaina, pukotina, alkohola i nekih lijekova. Te tvari u početku pružaju osjećaj ugode i blagostanja, ali uzrokuju veliku štetu organizmu, uglavnom središnjem živčanom sustavu, ostavljajući osobu potpuno ovisnu o povećanju doza kako bi navodno postigla dobrobit koju je u početku postigla malim dozama.,
Kemijska ovisnost je situacija koja šteti korisniku tvari, ali i ljudima s kojima živi, jer više puta osoba prestane ići u društveni krug da bi koristila kemikaliju, što na kraju čini ljude krhkiji odnosi.
Važno je prepoznati znakove koji ukazuju na kemijsku ovisnost kako bi liječenje moglo započeti. Iako ovisnik često nije dovoljno jak da potraži pomoć, važno je da ljudi s kojima živi pokušaju pomoći, često zahtijeva hospitalizaciju u specijaliziranim jedinicama za liječenje kliničkih ovisnika kako bi se moglo započeti odgovarajuće liječenje.
Kako prepoznati znakove kemijske ovisnosti
Kemijska se ovisnost može prepoznati kroz neke znakove i simptome koje osoba može imati, poput:
- Prevelika želja za konzumiranjem tvari, gotovo kompulzivno; Poteškoća u kontroli želje; Simptomi povlačenja kad je cirkulirajuća količina tvari vrlo mala; Tolerancija na tvar, to jest, kada uobičajena količina koja se koristi, nema više nikakvog učinka, što tjera osobu da poveća potrošenu količinu tako da doživi željene učinke; smanji ili odustane od sudjelovanja u događajima kojima je prisustvovala kako bi mogla koristiti tvar; konzumaciju tvari iako su svjesni njenih zdravstvenih posljedica; spremnost na zaustaviti ili smanjiti upotrebu tvari, ali ne uspjeti.
Ovisnost se smatra kada osoba ima najmanje 3 znaka ovisnosti u posljednjih 12 mjeseci, a ovaj je slučaj klasificiran kao blagi. Kada osoba pokaže 4 do 5 znakova, ona se definira kao umjerena ovisnost, dok više od 5 simptoma klasificira ovisnost kao tešku.
Liječenje kemijske ovisnosti
Liječenje ovisnosti o nezakonitim drogama može se provesti sa ili bez odobrenja ovisnika primjenom lijekova i praćenjem zdravstvenih radnika poput liječnika, medicinske sestre i psihologa, obitelji i prijatelja. U nekim slučajevima, posebno u onima s blagom ovisnošću, grupna terapija može biti korisna, jer se u ovom okruženju ljudi koji pate od iste bolesti okupljaju i izlažu slabosti podržavajući jedni druge.
U slučajevima teške ovisnosti obično se naznačuje da je osoba primljena na kliniku koja je specijalizirana za liječenje ovisnika o drogama, jer to omogućava da se osoba pomno nadzire jer se količina tvari smanjuje u krvi.
U slučaju kemijske ovisnosti uzrokovane uporabom lijekova poput analgetika ili tableta za spavanje, (kemijska ovisnost o legalnim lijekovima) liječenje se sastoji u smanjenju doze lijeka koji sustavno vodi liječnik, jer kad iznenada prestanete uzimati lijek, može doći do učinak odboja i osoba nije u stanju napustiti ovisnost.
