Molekularna dijagnoza odgovara skupu molekularnih tehnika kojima je cilj identificirati promjene u DNA koje bi, na primjer, mogle ukazivati na genetske bolesti ili rak. Osim toga, molekularne se tehnike široko koriste za identifikaciju i potvrdu zaraznih bolesti, jer predstavljaju bržu i precizniju dijagnostičku metodu.
Molekularna dijagnoza je skupa i, prema tome, liječnici je ne traže vrlo često, no ona daje točne rezultate s obzirom na prisutnost promjene, način na koji ona može ometati rad organizma i pacijentovu reakciju na tretman.
Čemu služi
Molekularna dijagnoza može se izvesti s nekoliko ciljeva, a glavni su:
- Identifikacija mutacija vezanih za leukemiju, poput identifikacije translokacije BCR-ABL, koja je karakteristična za kroničnu mijeloidnu leukemiju (CML); Karakteristične mutacije hematoloških bolesti, kao što su nasljedna hemokromatoza, policitemija vera, esencijalna trombocitemija i trombofilija, na primjer Molekularne promjene koje ukazuju na pojavu karcinoma, kao što su kolorektalni, plućni, dojki i mozak, na primjer; Dijagnosticiranje zaraznih bolesti, poput hepatitisa, uretritisa, toksoplazmoze, lešmanijoze, itd., Pored identifikacije virusa HPV-a.
Molekularna dijagnoza, iako se smatra skupom u usporedbi s drugim dijagnostičkim tehnikama, je točnija, jer je u stanju informirati o promjeni povezanoj s određenom bolešću i stupnju utjecaja te promjene u tijelu, pomažući tako liječenju osobe.
Osim što se koriste za dijagnozu različitih bolesti, molekularne se tehnike koriste i za procjenu odgovora na liječenje, posebno kod osoba oboljelih od karcinoma, a to je jedna od najučinkovitijih metoda za naznačavanje napredovanja bolesti i recidiva.
Kako se to radi
Molekularna dijagnoza može se postaviti bilo kojim uzorkom, a na zahtjev liječnika onaj koji najbolje može pružiti podatke o pacijentovom stanju, a to mogu biti mokraća, slina ili u većini slučajeva krv. Nema potrebe za postom ili bilo kakvom drugom pripremom za ispit.
Uzorak se skuplja i šalje u laboratoriju, zajedno s uputama liječnika kojim se obavještava o ispitivanju ili vrsti istraživanja koja bi se trebala učiniti. Izvedena molekularna tehnika ovisi o traženom ispitivanju i uključuje niz preciznih postupaka kojima je cilj utvrditi prisutnost ili odsutnost promjena koje zahtijeva liječnik.
Obično se koristi samo mala količina poslanog uzorka, ostatak se pohranjuje tako da se, ako je potrebno, ispit ponovi.
Pogledajte koje su glavne molekularne tehnike
PCR
PCR, skraćenica za lančanu reakciju polimeraze ili polimeraznu lančanu reakciju , molekularna je tehnika koja se sastoji od amplifikacije fragmenta genetskog materijala, bilo DNK ili RNK, s ciljem identifikacije mutacija i na taj način pomoći u dijagnostici bolesti,
Ova tehnika izrađena je od ekstrakcije i pročišćavanja genetskog materijala, koji se zatim stavlja u mješavinu u kojoj je jedna od komponenti restrikcijski enzim koji varira u skladu s traženim ispitivanjem i čija je funkcija rezanje materijala na fragmente tako da se mogu utvrditi moguće genetske promjene. Smjesa se stavi u termocikler, što je uređaj koji djeluje kroz temperaturne promjene koje je pokazao stručnjak prema ispitivanju i na taj način omogućava pojačavanje genetskog fragmenta. U slučaju konvencionalnog PCR-a, nakon amplifikacije, PCR produkt podvrgava se elektroforezi, što je molekularna tehnika koja se temelji na težini i veličini fragmenata, odnosno, prema tim karakteristikama, dobiva se pojasni oblik, čija se analiza vrši temelji se na pozitivnom kontrolnom pojasu, tj. pojasu za koji se zna da odgovara genetskoj promjeni.
PCR u stvarnom vremenu, koji se naziva i qPCR, vrsta je kvantitativnog PCR-a, to jest, pored identifikacije genetske promjene, može pružiti informacije o ekspresiji gena, odnosno o tome koliko se promijenjeni gen ekspresionira u organizmu. na taj način se može koristiti za dijagnozu i praćenje liječenja. PCR u stvarnom vremenu ne zahtijeva elektroforezu, cjelokupni proces amplifikacije i analize genetskog materijala vrši se uređajem, a rezultat interpretira obučeni zdravstveni stručnjak.
sekvencioniranje
Sekvenciranje je molekularna tehnika koja se sastoji od određivanja slijeda nukleotida DNA, koji su formirajuće jedinice genetskog materijala. Sekvenciranje nastaje iz reakcije slične PCR, međutim, u amplifikacijskoj smjesi modificirani nukleotidi se dodaju fluorohromima koji, kako se materijal amplificira, modificirani nukleotidi su ugrađeni u DNK i stvaraju nekoliko fragmenata, odgovaraju proizvodu koji slijedi.
Produkt reakcije je smješten u uređaj zvan DNA sekvencerom, u kojem, kada se fragmenti dosegnu laserom opreme, fluokromi se pobude i emitiraju fluorescenciju, što oprema označava pomoću vrhova, pri čemu svaki vršak odgovara do nukleotida. Na kraju reakcije oprema će obavijestiti slijed DNK, čime će liječniku moći pomoći u dijagnozi genetskih bolesti.
